Što je rak

Rak nije samo jedna vrsta bolesti. Još je Hipokrat dao naziv ovoj skupini oboljenja 400 godina prije Krista. Kancerogene bolesti imaju jednu zajedničku karakteristiku – nekontrolirani rast stanica tumora.
Tumor je naziv za abnormalnu nakupinu tkiva. Ona može biti maligna, zloćudna ili kancerogena, odnosno benigna, dobroćudna ili nekancerogena. Samo maligni tumori napadaju okolna tkiva i metastaziraju.

Maligna oboljenja šire se velikom brzinom iz dana u dan. Stanice raka napadaju organizam tako što ulaze u krvne stanice i kruže cijelim krvotokom. Kada je organizam oslabljen, stanice raka probijaju krvne kanale i napadaju meka tkiva koja su čovjekov glavni obrambeni mehanizam.

Za većinu ljudi riječ “tumor” ima negativne, pa i zastrašujuće konotacije. Kroz rano otkrivanje i pravovremeno liječenje rak ne mora značiti i terminalno oboljenje. Štoviše, i sami možete poduzeti niz koraka kao biste spriječili kancerogena oboljenja.

Normalno, stanice u tijelu rastu i dijele se na kontrolirani način kako bi proizvele nove stanice koje tijelo treba za očuvanje zdravlja. U tom procesu, stare ili oštećene stanice odumiru i zamjenjuju se novima. Međutim, ponekad ovakav postupak krene krivim putem. Genetski materijal (DNA) stanice se ošteti ili promijeni što rezultira mutacijama koje utječu na rast i diobu stanica. U takvom slučaju stare stanice ne odumiru kada bi trebale, a nove stanice se stvaraju i kada tijelo nema potrebu za njima.

Taj suvišak stanica može formirati čvrstu masu tkiva koju nazivamo tumor (lat. tumor – oteklina).

Tumori mogu biti zloćudni (maligni) i dobroćudni (benigni). Zloćudni oblik naziva se rak (lat. cancer – rak). Zloćudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da prodire i razara okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu, odnosno da se širi od mjesta gdje je bolest krenula na mnoge dijelove tijela putem krvožilnog i limfnog sustava. Tumori svojim rastom mogu pritiskati okolne dijelove tijela, a kako i razvijaju svoju vlastitu opskrbu krvi, tumorsko tkivo zdravom tijelu oduzima potrebne hranjive tvari. U situacijama kada abnormalne stanice ne formiraju tumorsko tkivo, moguće je da svojim rastom i umnožavanjem istisnu normalne stanice i time ometaju tjelesne funkcije.

Većina ovih bolesti je nazvana prema organu ili tipu stanice u kojoj su nastali, dakle prema njihovom primarnom sijelu. Na primjer, rak koji nastane u debelom crijevu zove se rak debelog crijeva.

Prema mikroskopskom izgledu stanice i drugim specifičnostima koje se otkivaju raznim dijagnostičkim postupcima, patolog određuje stanično podrijetlo i tip tumora. Dakle, stanica raka nalikuje tkivu organa koji je zahvaćen rakom – ne po obliku, nego po mikroskopskom ili genetskom izgledu stanice. Ova informacija omogućuje onkologu, liječniku koji liječi bolest, planiranje liječenja, odnosno predviđanje rasta i napredovanja raka. O svim tim detaljima treba biti obaviješten i bolesnik prije početka liječenja.

Onkolozi i drugi kliničari dijele tumore na solidne (rak nekog organa, rak tkiva) i hematološke tumore (rak limfnog/hematopoetskog tkiva). Oba tipa tumora su slični po nekontroliranom rastu abnormalnih stanica, a općenito, solidni tumori tvore izraslinu ili višestruke izrasline, a hematološki tumori svojim rastom i umnožavanjem ugrožavaju normalne stanice koje kruže tijelom putem krvotoka.

Metastaze ili presadnice podrazumijevaju aktivno ili pasivno prenošenje tumorskih stanica po organizmu i to, u početku, iz primarnog tumora u neka druga udaljena područja organizma, odnosno razvitak tumorske kolonije u toj udaljenoj regiji. Metastaza nesumnjivo označuje tumor kao zloćudni te bolesnici s ovim stadijem bolesti imaju značajno ograničene mogućnosti liječenja i time lošiju prognozu.

Metastatske stanice izgledom i ponašanjem odgovaraju stanicama primarnog sijela raka. Primjerice, ako se rak dojke proširi na pluća on je još uvijek rak dojke i naziva se metastazirani rak dojke na plućima. Stanice raka na plućima će se ponašati kao i stanice u prvobitnom raku dojke.

Širenje stanice raka i stvaranje metastaza se najčešće kroz krvotok i limfni sistem ili kroz oboje. Osim toga, širenje je moguće i kroz tjelesne šupljine i neposredno presađivanjem (mehanički).  Simptomi metastaziranog raka ovise o pogođenoj lokaciji i veličini metastaza. Iako je bol u tom području moguć, nije nužno i prvi simptom. Neki bolesnici nemaju nikakve simptome pa se kod njih metastaze otkivaju ciljanim dijagnostičkim postupcima.

Možda se pitate kako vaš liječnik zna je li rak primaran (primarno sijelo – mjesto nastanka tumora) ili metastaziran. Postojanje metastaza se dokazuje pato-histološkom identifikacijom stanica u tkivu s metastazama.  Nakon što liječnik obavi biopsiju tumorskog tkiva iglom ili uzme uzorak tkiva odstranjen prilikom operacije, ono se šalje patologu na analizu. Mikroskopskim pregledom patolog prema izgledu i drugim karakteristikama stanica određuje tip tumora i primarno sijelo. Na primjer, stanice raka dojke izgledaju drugačije od onih raka pluća. Ukoliko je biopsija obavljena na kritičnoj kvržici na plućima patolog je u stanju vidjeti da li su u pitanju stanice raka pluća ili su porijeklom iz drugog sijela, kao što je primjerice bubreg.

Metastazirani tumori su uvijek povezani s prvobitnim. Oni se mogu pronaći istodobno kad i primarni tumori ili mjesecima do godinama kasnije.

Ukoliko se podrijetlo ne može odrediti, što je prilično rijetko, govori se o karcinomu nepoznatog primarnog sijela. Metastaze u udaljenim organima ukazuju na rak stadija IV (zadnji stadij) – u kojem rak ima najveću agresivnost. Vrsta liječenja ovisi o tipu primarnog karcinoma, veličini i lokaciji metastaza, dobi pacijenta i njegovom zdravstvenom stanju te o vrsti liječenja kojem je već bio podvrgnut.

Premda je većina metastaziranih karcinoma neizlječiva, postoje terapije kojima se može bolest ublažiti, produljiti životni vijek ili poboljšati kvaliteta života. Redoviti i učestali pregledi su nužni nakon prvog liječenja raka kako bi se eventualno pojavljivanje metastaza, odnosno napretka bolesti rano uočilo.