Primarni rak kostiju

Rak se može formirati u kosti ili proširiti na kosti s drugog organa. Kada se rak javlja samostalno u kosti, to se zove Primarni rak kostiju.

Kada stanice raka iz nekih drugih dijelova tijela (npr. dojke, pluća, crijeva) migriraju u koštano tkivo, to se zove sekundarni ili metastatski rak kostiju.

Zloćudni tumori kostiju rijetki su tumori, obuhvaćaju tek 0,2% svih primarnih tumora u ukupnoj populaciji. Najčešći tumori kostiju jesu osteosarkom i Ewingov sarkom, koji se ponajprije javljaju u dječjoj i adolescentnoj dobi (5-6% ukupnog broja tumora u toj dobi).

Svaku nerazjašnjenu smetnju lokomotornog sustava treba smatrati tumorskim procesom sve dok se ne dokaže suprotno. Na taj će se način smanjiti broj neotkrivenih ili nepravilno liječenih tumora ove skupine.

Najvažnija značajka zloćudnog tumora kostiju izrazito je agresivan rast te stvaranje metastaza na udaljenim mjestima. Metastaziraju gotovo isključivo putem krvi, dok su rane metastaze u regionalne limfne čvorove velika rijetkost, a predstavljaju loš prognostički znak. Krvlju se metastaze šire najčešće u pluća i u kosti.

Zloćudni tumor kostiju može biti vezan za genske faktore, a onaj koji se pojavljuje kao posljedica radioterapije (5-20 godina nakon zračenja) najčešće je osteosarkom.

Najintenzivnija i najvažnija tegoba koja se javlja kod bolesnika s tumorom kostiju jest bol, koja s vremenom postaje sve jača. Prilikom pregleda može se napipati zadebljanje. Od ostalih simptoma javlja se smanjena pokretljivost, atrofija mišića, promjene na koži, patološki prijelomi kostiju te katkad neurološki i vaskularni ispadi zbog pritiska na okolne strukture.

Za postavljanje dijagnoze tumora kostiju koriste se različite metode. Prvi detaljniji prikaz tumora dat će nam rengenska slika. Redovito se snimaju pluća radi ranog otkrivanja metastaza. Scintigrafija kostura vrlo je važna pretraga jer daje pozitivan nalaz mnogo prije radiološkog, međutim nije specifična samo za zloćudni tumor. Najbolje podatke daje trodimenzionalni prikaz CT-om (kompjutorizirana tomografija) i MRI-om (magnetna rezonancija). Ultrazvukom se mogu analizirati meki dijelovi tumora i pratiti promjene veličine, oblika te posljedice liječenja. Od laboratorijskih pretraga veliku važnost ima određivanje vrijednosti alkalne fosfataze (AF). Posljednji korak u dijagnostičkoj obradi bolesnika je biopsija, a obavlja se uz pažljivu pripremu i planiranje na osnovi svih prethodno navedenih pretraga. Na osnovu svih dobivenih nalaza (anatomski smještaj, proširenost tumora i metastaza, biološko ponašanje tumora) i prema predviđanju tijeka bolesti izabire se odgovarajuće liječenje.

Liječenje se sastoji od kombinacije kemoterapije, zračenja i kirurškog tretmana.

Vrste primarnih raka kostiju su:

Najčešći primarni maligni tumor kosti, a nastaje od stanica koštane srži koje proizvode krvne stanice. Najčešće se javlja u starijih ljudi. Ovaj tumor može zahvatiti jednu ili više kostiju, pa se bol može pojaviti na jednom ili više mjesta. Liječenje je složeno i može uključivati kemoterapiju, zračenje i operaciju.

Osteogeni sarkom, drugi najčešći primarni maligni tumor kosti. Premda se najčešće pojavljuje u dobi od 10. do 20. godine života može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Stariji ljudi koji imaju Pagetovu bolest ponekad dobiju ovaj tip tumora. Otprilike se polovica ovih tumora javlja u području koljena, ali se tumor može pojaviti u bilo kojoj kosti. Često se širi u pluća. Tumor obično uzrokuje bol i oteklinu. Biopsija je potrebna za dijagnozu. Osteosarkomi se obično liječe kombinacijom kemoterapije i operacije. Obično se kemoterapija provodi prva; bol se često smanjuje tijekom ove faze liječenja. Zatim se tumor kirurški odstranjuje. Oko 75% ljudi koji imaju ovaj tip tumora preživi barem 5 godina nakon postavljanja dijagnoze, zahvaljujući novim kirurškim tehnikama. Zahvaćena ruka ili noga se često spašava od amputacije koja je u prošlosti bila neizbježna.

Razvija se u nezrelom (primitivnom) živčanom tkivu u koštanoj srži. Javlja se češće u muškaraca nego u žena, najčešće u dobi od 10 do 20 godina. Većina ovih tumora pojavljuje se u rukama ili nogama, ali se mogu pojaviti i u bilo kojoj kosti. Bol i oteklina su najčešći simptomi. Tumor može dosta narasti, ponekad zahvaćajući cijelu dužinu kosti. Također, CT i MRI mogu pomoći u određivanju točne veličine tumora, a biopsija je potrebna za postavljanje dijagnoze. Liječenje se sastoji od kirurškog liječenja, kemoterapije i zračenja, što dovodi do izlječenja više od 60% ljudi koji imaju Ewingov sarkom.

Slični osteosarkomima po osobitostima, mjestu pojavljivanja i simptomima. Može se javiti kao posljedica zračenja. Primjenjuje se isti način liječenja kao kod osteosarkoma i čini se da ima sličan odgovor na terapiju.

Tumori koji se sastoje od malignih hrskavičnih stanica. Mnogi hondrosarkomi su sporo rastući ili tumori niskog stupnja malignosti, koji se često mogu liječiti kirurškim zahvatom. Međutim, neki su od njih visokog stupnja malignosti (brzorastući) i imaju veću vjerojatnost širenja (metastaziranja). Biopsija je potrebna za dijagnozu tumora. Hondrosarkome se mora potpuno kirurški odstraniti jer nisu osjetljivi na kemoterapiju i zračenje. Amputacija ruke ili noge je rijetko potrebna. Više od 75% ljudi koji imaju hondrosarkom prežive ako se cijeli tumor ukloni.

Retikulocelularni sarkom, javlja se u odraslih osoba u 40im i 50im godinama života. Može se pojaviti u bilo kojoj kosti. Tumor obično uzrokuje bol i oteklinu, a oštećena kost je sklona prijelomima. Liječenje najčešće zahtijeva kombinaciju kemoterapije i zračenja koja je čini se jednako učinkovita kao i kirurško odstranjenje tumora. Amputacija je rijetko potrebna.

Anatomija kostiju

Kost ili koštano tkivo jest povezivno tkivo koje podupire tjelesnu strukturu. Sve kosti u ljudskom tijelu zajedno čine ljudski kostur te zajedno s mišićima kosti čine sustav organa za kretanje.
Kosti su međusobno povezane pokretljivim zglobovima i mišićima tako da mogu pokrenuti tijelo brzinom do 45 km/h. Kosti su čvrste i jake, šuplje unutrašnjosti, stoga nisu teške te čine samo 14% naše ukupne tjelesne mase (lakše su od mišića). Kosti nisu mrtve tvari u našem organizmu, pa se zato obnavljaju kad se prelome. Ljudski kostur ima 206 kostiju.  

Građa kostiju:

  1. Čvrsto koštano tkivo prožeto je kanalićima oko kojih su kružno   poredane koštane stanice, koje u međustanični prostor izlučuju kalcij i fosfor što kostima daje čvrstoću. Kanalićima prolaze krvne žile i živci.
  2. Hrskavica je glatka i čvrsta savitljiva nadopuna kostima a smanjuje trenje u zglobu.
  3. Spužvasto koštano tkivo jest koštano tkivo ispunjeno šupljinama i išarano malim potpornjima koji čine kosti jakima ali ne i preteškima.
  4. Pokosnica obavija kost i čvrsto prirasta uz nju. Građena je od posebnog vezivnog tkiva.
  5. Koštana srž – Cjevaste šupljine dugih kostiju i šupljine u spužvastom tkivu ispunjene su koštanom srži koja proizvodi većinu krvnih stanica.

kosti