Problem spolnosti velik je problem kod teško oboljelih pacijenata, kojemu se, nažalost, pridaje vrlo malo pažnje. Zdravstveno je osoblje toliko zauzeto poslom da nema vremena pitati bolesnika za njegov spolni život, često ih takve rasprave zbunjuju ili im nedostaje znanja da odgovore na postavljena pitanja. Razgovor o spolnom životu u našoj sredini većina ljudi smatra nepristojnim. Još uvijek je to tabu – tema koju treba skrivati, pa čak i u razgovoru sa zdravstvenim osobljem.

Za optimalan oporavak pacijenata s malignom bolesti nije potrebno samo uspješno liječenje lijekovima ili drugim načinom, nego je potrebna psihička stabilnost koja je uvjetovana i zdravim i neopterećenim spolnim životom. Zato je nužno otvoreno govoriti o poteškoćama koje se javljaju kod većine oboljelih s rakom.

Spolnost se odnosi na samu jezgru ljudskog bića koja uključuje spol, rod, seksualni i rodni identitet, seksualnu orijentaciju, eroticizam, emocionalnu privrženost i ljubav, te reprodukciju. Radi se o tome tko ste i kako se osjećate kao osoba. Spolnost je vrlo osobna stvar i znači različite stvari različitim ljudima.

Seksualni stavovi i ponašanje razlikuju se od osobe do osobe. Oni su pod utjecajem naših iskustava, odgoja, naših kulturnih i vjerskih uvjerenja, i naših hormona. Seksualni stavovi i ponašanje mogu se promijeniti zbog različitih okolnosti.

Svaki čovjek je jedinstven i naša spolnost je dio nas. Postoji mnogo različitih seksualnih sklonosti. Naša spolnost nije fiksna – možemo se predomisliti, pronaći za sebe nova ugodna iskustva i komunicirati na nove načine. Nakon dijagnoze i liječenja raka, i dalje se možete osjećati dobro o tome tko ste i kako izražavate svoju seksualnost s drugima.

Kako je danas zbog uspješnog liječenja malignih oboljenja produljena životna dob, kvaliteta bolesnikova života ima sve veću važnost.

Vrlo je teško predvidjeti kako rak i njegovo liječenje će utjecati na vas. Za mnoge ljude, spolna disfunkcija će biti privremena. Međutim, možda ćete se morati naviknuti na stalne promjene i pronaći nove načine davanja i primanja seksualnog zadovoljstva. Uz podršku i jasnu komunikaciju, i dalje ćete moći uživati u ispunjenom seksualnom životu.

Postoje četiri glavna načina kako rak ili nuspojave liječenja mogu utjecati na vaš seksualni život:

• fizička sposobnost za davanje i primanje seksualnog užitka,
• misli i osjećaji o vašem tijelu (slika tijela),
• osjećaji, kao što su strah, tuga, ljutnja i radost,
• uloge i odnosi.

Sva ta područja su povezana – ako postoji problem u jednoj od njih, može imati utjecaj na druge.

Često očuvanje spolne funkcije od početka može biti jedan od najvećih problema bolesnika i samim tim utječe na izbor liječenja raka. Strah da će liječenje raka smanjiti privlačnost ili oštetiti spolnu funkciju često dovodi do odgađanja postavljanja dijagnoze i primjene adekvatnog liječenja u spašavanju života bolesnika.

Činjenica da bolujete od raka može utjecati kako se osjećate o sebi seksualno, ili može utjecati na fizičku sposobnost uživanja u seksu. Mnogi oboljeli kažu da se osjećaju ‘isprano’ i nemaju gotovo nikakvu energiju nekoliko mjeseci ili čak godina. Zbog umora možete izgubiti interes za seks za vrijeme i nakon liječenja.

Vaši osjećaji mogu jako utjecati na spolnost. Dijagnoza raka obično uzrokuje mnoge snažne emocije, zbog kojih ćete biti manje zainteresirani za seks. Strah, tjeskoba, bol, ljutnja, zavist i ljubomora zasigurno blokiraju spolnu želju.

Liječenje raka često donosi velike fizičke promjene. Mnoge žene nakon operacije raka dojke kažu da se više ne osjećaju ženama. Operacija može žensko tijelo promijeniti na više načina. Posebno u slučaju, kada se radi o masektomiji, kada se liječnici odluče za odstranjivanje cijele dojke. Utjecaj imaju i neki od lijekova, što se primjenjuju tijekom liječenja, a imaju utjecaj na povećavanje tjelesne težine. Narušena spolna funkcija kod muškarca izaziva strah da neće biti potpun muškarac. Međutim, nisu sve promjene tako vidljive. Jedan od popratnih učinaka liječenja je i promijenjena razina hormona estrogena. Zbog toga je libido smanjen, čemu pridonosi i opća slabost i umor. Na promjene u spolnosti mogu utjecati bolovi u mišićima i ukrućeni zglobovi.

Određeni postotak oboljelih ima jako izražene simptome depresije: poremećaj ponašanja, gubitak apetita, letargiju, nemir, nesposobnost uživanja u životu, smanjenje spolne želje i zadovoljstva, suicidalne misli. Pojačanje spolne želje dovodi do smanjenja depresije.

Neki ljudi osjećaju povećanje seksualnog uzbuđenja. Drugi kažu da se osjećaju krivima za brigu o seksualnom životu kada bi samo trebali biti zahvalni što su živi. Posljednjih godina, pod utjecajem medija, naše društvo prenaglašava spolni život.

Spolni život nije neophodan za dobro zdravlje, ali u svakom slučaju ne smije se osporiti činjenica da uredan spolni život pogoduje duhovnoj, psihičkoj, pa i tjelesnoj stabilnosti čovjeka.

Žena i muškarac različito reagiraju u kriznim situacijama. Muškarac kontrolira emocije i pokušava odlučnije rješavati probleme. Takav je pristup učinkovitiji, ali, s druge strane, dovodi do odbačenosti, povučenosti, jer bolesnik skriva od obitelji strah, tjeskobu i bespomoćnost. Narušena spolna funkcija kod muškarca izaziva strah da neće biti potpun muškarac. Unatoč patnji koju osjeća, uvjeren je da pomoći nema, stoga ništa ne poduzima.

Žene imaju privilegiju da osjećaje izražavaju na više načina. Ženina sposobnost da plače, govori o strahu pomaže u borbi protiv problema. S druge strane, ne posvećuje si dovoljno vremena i brige jer je okupirana drugim članovima obitelji. Žena često osjeća gubitak ženstvenosti kod npr. raka dojke ili maternice. Javlja se strah od gubitka odnosa jer smatra da neće zadovoljiti partnera, stoga traži suosjećanje sa svojom emocionalnom boli.

Kod muškarca je izražena želja da mu žena skreće pažnju od bolesti planiranjem korisnih aktivnosti, humorom i veseljem. Očajan je kada žena s izrazom patnice priča o svojim strahovima da će ga izgubiti. Nakon liječenja raka mogućnost otvorenog razgovora o spolnom životu s partnerom bitna je stepenica u oporavku spolne funkcije. Kada je spolni život prekinut ili su se javili problemi, treba ih na sve načine rješavati.

Često su bolesnici s rakom šutljivi, imaju teškoća u iskazivanju svojih osjećaja, zato partner koji je vještiji u raspravljanju o spolnim ugodnostima i neugodnostima mora biti vođa u komunikaciji. Neophodno je izabrati vrijeme kada bolesnik nije umoran, nije pod stresom. Razgovor ne smije prekidati nitko. Partneri moraju sugerirati jedan drugome iskreno, ali i da su sigurni u prihvaćanje s druge strane, jer u protivnom javit će se poprilična frustriranost i razgovor automatski prelazi u svađu. Neki parovi ograničavaju spolnu aktivnost jer su obuzeti strahom od smrti. Ako se na život gleda kao na dugo doviđenja, onda je to teško prihvatljivo u spolnom odnosu. Puno je prihvatljivije razmišljanje da od svakog dana treba uzeti što više.

Određeno vrijeme svakako mora proći da bi spolni život bio ponovo u funkciji. Zbog straha, mnogi bolesnici to ne čine tjednima, mjesecima ili nikada više.

Postoji vrijeme kada snošaj svakako treba izbjegavati. To je za vrijeme kemoterapije ili kod operativnih zahvata na zdjelici. Ostali problemi su lako rješivi ako bolesniku ne nedostaje fizička i emocionalna energija, jer mnogi bolesnici pate od manjka energije više mjeseci ili čak godina.

Ponovno upoznavanje s osjetilnim zadovoljstvima vrlo je važno za bolesnika s rakom. Osoba s rakom ne treba samo primati, već treba i davati. Potreban je otvoren razgovor, emocionalna bliskost i tjelesna zadovoljstva u građenju zajedničkog intimnog života. Sve negativne osjećaje, bijes i ljutnju treba podijeliti sa svojim partnerom. Samo iskrenim i otvorenim razgovorom mogu se nadići problemi u komunikaciji.

Spolna disfunkcija kod osoba oboljelih od raka je česta i neizbježna jer način liječenja može oštetiti više faza spolnosti. Današnja društvena otvorenost i razgovor o spolnom životu omogućavaju bolesniku da izrazi potrebu za brigom o spolnom zdravlju. Veliku ulogu u rehabilitaciji i pomoći kod takvih problema imaju razni stručnjaci: liječnici, psiholozi, psihoterapeuti, duhovnici, medicinske sestre.

Čovjek i u bolesti ostaje ličnost, osoba sa svojim vlastitim psihičkim karakteristikama, sa svojim osobnostima, društvenom ulogom. Kako su i bračni, u krajnjoj liniji seksualni odnosi tek jedan dio interpersonalnih odnosa i društvenih ujednačenja, to će manje problema u društvu imati onaj čovjek koji poštuje svakog drugog čovjeka, prvenstveno svog partnera, pa u njemu pronalazi ono što je dobro, što ih povezuje da žive u skladu.