Važno je da oboljela osoba aktivno sudjeluje u liječenju. Ona je aktivni član tima, uz liječnika i medicinsko osoblje. Kako bi mogla biti aktivni sudionik u liječenju, treba učiti o svojoj bolesti, pitati liječnika sve što joj je nejasno pa će tako moći sudjelovati u donošenju odluka zajedno sa svojim liječnikom.

Nastojte ne činiti:

• Donositi odluke impulzivno, bez dovoljno znanja i informacija o bolesti.
• Prepustiti liječniku da donosi odluke koje vam nisu jasne jer ne želite preuzeti odgovornost.
• Očekivati da vam drugi kažu što trebate raditi.

Učite o svojoj bolesti i načinu liječenja, pružite svom liječniku informacije o sebi, pitajte pitanja i pomno slušajte odgovore, sudjelujte u odlukama, dozvolite da vam odluke budu jasne. Važno je da se osjetite slobodni komunicirati sa svojim liječnikom i medicinskim sestrama. Oni vam mogu dati odgovore na vaša pitanja, oni vam pružaju potporu u vašim naporima tijekom liječenja. No, nije se lako osjetiti slobodan komunicirati. Poznato je da se pacijenti ustručavaju pitati zbog niza razloga – vide da su liječnici prezaposleni, da nemaju vremena pa ih ne žele smetati ili se pak boje da ne pitaju „glupo pitanje“.

To ih ometa u otvorenoj komunikaciji s medicinskim osobljem. Evo kratkih preporuka kako srušiti neke barijere koje pacijenti često iznose:

• “Liječnici i medicinsko osoblje upotrebljavaju riječi koje ne razumijem.” – Moguće je da ne razumijete sve što tumači liječnik. Stoga, bez ustručavanja, zamolite liječnika da vam objasni ono što niste razumjeli.
• “Kad mi liječnik daje upute čini mi se jasno, ali do kuće sve zaboravim.” – Količina novih informacija koje ćete dobivati je velika, pa je moguće da budete manje ili više zbunjeni i ne uspijevate sve zapamtiti. Ako se to dogodi, poželjno je da to kažete liječniku.

• Zapišite važne informacije koje vam liječnik uputi. Nekim bolesnicima pomaže da uče o bolesti – možete zapisati važne infomacije. Na razgovor s liječnikom možete doći sami ili s nekom od bliskih osoba.
• „Obeshrabruje me gužva u čekaonici. Možda je drugim ljudima potrebnija pomoć nego meni.“ – Dogovorite s liječnikom termin za razgovor, nemojte ga „hvatati po hodniku“.
• Dobro je pripremiti se za razgovor s liječnikom – prije zapišite pitanja koja su vam jako važna.  Liječnici će nastojati čuti vaša pitanja i odgovoriti na njih.
• Poželjno je da na razgovor s liječnikom povedete blisku osobu u koju imate povjerenje (prijatelj, član obitelji). Ona vas može podsjetiti da upitate pitanja koja vas muče, a i pomoći vam da se poslije razgovora prisjetite onoga što je doktor rekao.
• Bliska osoba može vam pomoći u donošenju neke odluke. Bit će bolje informirana ako je bila s vama kod liječnika i direktno čula njegovo mišljenje i upute.
• “Ne znam koje pitanje postaviti?“ – Maligne su bolesti vrlo kompleksne. Mnogima je puno toga novog i nepoznatog. Možete se osjećati konfuzni i ne znati kako postaviti liječniku pitanje i o čemu, ili pak imate toliko pitanja da ne znate što pitati, ni kojim redom.
• Kako biste si pomogli organizirati i posložiti misli, sastavite i napišite listu pitanja. Uzmite si vremena da je više puta pregledate. Naći ćete pitanja za koja odmah vidite da nisu za liječnika, nego su stvar organizacije u obitelji. Možda nađete i više istih pitanja, samo rečenih nešto drugačijim riječima. Sažmite listu i donesite je na razgovor s liječnikom.
• Zamolite vašeg liječnika da pregleda vašu listu pitanja i da vam odgovori na ona koja su važna.
• Ako vam se učini da liječnik nije shvatio vašu brigu, donesite pitanja ponovno na sljedeći susret.
• „Ja vjerujem da doktor najbolje zna.“ – Neki ljudi vjeruju da doktoru treba prepustiti odlučivanje o njezi i liječenju i da o tome ništa ne treba znati. Tada su lišeni bilo kakve odgovornosti. Oni su pasivni, odgovoran je liječnik.