Kada se razboli bilo koji član obitelji, u procesu suočavanja s novonastalom situacijom javljaju se i isprepliću različite emocije koje utječu na sve članove i mogu uzrokovati promjenu dotadašnjih odnosa.

Rak pogađa čitavu obitelj, ne samo oboljelu osobu. Kako se vaša obitelj nosi sa rakom? Možda su i oni uplašeni ili ljuti, kao i vi. Kada ste prvi puta saznali da imate rak i kada ste počeli sa svojim liječenjem, svakodnevna rutina se je možda promijenila i vašim najbližima. Možda je netko iz vaše obitelji trebao izaći sa posla da vas odvede u bolnicu. Neke obitelji mogu razgovarati o raku odnosno mogu bez poteškoća razgovarati o promjenama koje je bolest donijela u njihove živote. Neke druge obitelji možda ne mogu otvoreno razgovarati o bolesti. Ti ljudi su možda navikli sami rješavati probleme i ne žele otvoreno razgovarati o osjećajima. Obitelji koje su imale probleme u prošlosti, npr. imale su razvod ili neke druge gubitke možda imaju još većih poteškoća razgovarati i suočiti se sa rakom.

Ako vaša obitelj ima poteškoća razgovarati o osjećajima i bolesti, razmislite da potražite pomoć. Vaš liječnik vas može uputiti na stručnog savjetnika koji bi vam mogao pomoći. Mnoge obitelji smatraju da će se zbližiti jedni s drugima ako se zajedno suoče sa rakom.

Član obitelji koji je bolestan duže vrijeme, mijenja svoj do tada uvriježeni položaj. Njegova uloga biva zamijenjena nekom novom, najčešće ovisnijom ulogom. Ostali članovi obitelji nalaze se pred zadatkom da, također, promijene svoje uloge s ciljem pomaganja sada ovisnijem članu. Ponekad će centralna obiteljska uloga ili neke njene funkcije (npr. uloga oca ili majke) zbog bolesti biti djelomično ili u potpunosti pomaknute na nekog drugog člana. Na taj se način mijenjaju obiteljski odnosi, navike i zajednički “rituali”. U kroničnoj bolesti može doći do trajnih promjena u obiteljskim odnosima.

Kada netko u obitelji oboli od raka, svi u obitelji preuzimaju neke nove uloge i odgovornosti. Na primjer, dijete će morati odraditi više sitnijih poslova, bračni partner će morati preuzeti brigu o računima, kupovini, a možda i dodatnom poslu. Članovi obitelji će možda imati poteškoća u prilagođavanju tim novim ulogama.

Bolest može utjecati na smanjenje novca. Ako vi ne možete raditi, netko u vašoj obitelji mora. Većina ljudi dosta stresno proživljala ove financijske poteškoće.

Ljudi oboljeli od raka ponekad moraju promijeniti mjesto stanovanja ili se moraju kod nekog preseliti. Možda se i vi morate kod nekoga preseliti zbog potrebne njege. Ta promjena vam može biti dosta stresna jer možda osjećate da gubite samostalnost, barem na neko vrijeme. Ili možda morate putovati daleko od kuće na potrebnu terapiju. Ako ćete biti odsutni iz svog doma zbog liječenja, možda će vam biti lakše ako ponesete neke sitnice iz svog doma, da si dočarate svoju kućnu atmosferu čak i na stranom mjestu. Možda ćete trebati pomoć kod plačanja računa, kupovine, kuhanja ili odgoja djece. Možda će vam biti teško tražiti pomoć za te stvari.

Čak i kada vam drugi ponude pomoć,  važno je da naglasite ljudima oko sebe da vi još uvijek možete raditi neke stvari za sebe. Kolikogod je moguće, nastavite sa svojom dnevnom rutinom na način da donosite odluke, napravite neke sitnije poslove ili uživajte u svojim hobijima. Tražiti pomoć od drugih nije znak slabosti. Možda trebate razmisliti da zaposlite nekog tko će vam pomoći ili zatražite pomoć volontera. Oni vam mogu pomoći na način da vas njeguju, pomognu vam kod kupanja ili odijevanja, mogu umjesto vas otići u kupovinu ili obaviti za vas kućanske poslove ili vam mogu ponuditi stručnu pomoć na način da vam daju specijalnu prehranu ili lijekove. Kao što i vi trebate vrijeme za sebe, tako i članovi vaše obitelji trebaju odmor i vrijeme da obave neke svoje obveze i aktivnosti.

Kao što bolesnik mora proći proces prihvaćanja bolesti, i u obitelji se zbiva fazni proces prihvaćanja bolesti njenog člana. U početku može dominirati negacija, potom članovi obitelji prolaze kroz depresivnu fazu da bi konačno postigli novu kvalitetu odnosa.

U nekim slučajevima bolest produbljuje nesporazume i teškoće koje otprije postoje, a često i najjednostavnije svakodnevne stvari postaju znatno teže i kompliciranije pod utjecajem spoznaje da netko u našoj obitelji boluje od raka.

Kod bolesti majke mreža odnosa bitno se mijenja – drugi članovi preuzimaju dio dužnosti majke, a kod djeteta se može reaktivirati strah od separacije (odvajanja), ali i osjećaj krivnje. Kako je majka jedan od najvažnijih pružalaca empatije u obitelji, takva promjena često dovodi do narušavanja funkcioniranja obitelji, osobito ako okolina nije u stanju preuzeti dio empatizirajućih, podržavajućih uloga.

Ako je, pak, bolesno dijete, veća pažnja poklanja se tom djetetu, dok se od zdrave djece očekuju ustupci, a uloge se prerazmještaju – sve “nade obitelji” mogu se projicirati u drugo, zdravo dijete. Postoji mogućnost aktivacije osjećaja krivnje kod majke, roditelja ili nekog od braće, osobito ako postoji i “pretpovijest” za takav osjećaj krivnje (neplanirano dijete, očekivanja).

Što se pak partnera tiče, partner je osoba s kojom, obično, provodimo najveći broj godina svog života. Od partnera se očekuje da je prijatelj, ljubavnik, oslonac, te njegovatelj i veza s ostalima. U pitanje mogu doći i seksualni odnosi koji su najčešće narušeni kad se radi o bolesti, što dodatno može naštetiti partnerskim odnosima. Razgovorom i izmjenom nježnosti možete poboljšati odnos i otvoriti put razumijevanju.

Bolest roditelja znači gubitak podrške i oslonca i zamjenu uloga, pri čemu djeca preuzimaju „centralnu“ ulogu. Taj proces nije jednostavan jer dijete očekuje da je roditelj svemoćan i da mu se ništa ne može dogoditi. Zbog toga se kao prva reakcija na bolest roditelja javlja negacija i ljutnja. Važno je razgovarati s bolesnim roditeljem, razumjeti ga, saznati kako se osjeća i što želi, pomoći mu da što lakše prebrodi nadolazeći period. Kada je jedan od roditelja bolestan, valja imati na umu da dijete teško razumije što je bolest. Može se osjetiti krivo jer ne može pomoći, ne zna kako se ponašati, što reći, učiniti. Ne silite ga da radi nešto što ne želi, ali svakako ga uključite u neke aktivnosti za koje je spremno i za koje ima kapaciteta. Posjeti u bolnicu bi trebali biti kratki. Moguće su i neke neugodne reakcije, a ponajviše stoga što su djeca iskrena, postavljaju direktna pitanja za koja nismo spremni. Bilo bi uputno obavijestiti školu, a isto tako i rezervirati vrijeme za boravak s djecom. U slučaju gubitka roditelja, potrebno je da roditelj koji ostaje uz dijete, podijeli tugu s djetetom. Ne treba se plašiti sjećanja i uvijek treba nastojati naći vremena za dijete.

I bolest brata ili sestre može značajno utjecati na vas jer vas veže zajednička prošlost, bez obzira u kakvim ste odnosima u trenutku pojave bolesti. Ako su neke nerazriješene emocije bile potisnute, u bolesti bi moglo doći do njihove reaktivacije, što za posljedicu može imati promjenu ponašanja prema oboljelom bratu ili sestri. Njihov odnos u bolesti odražava njihov raniji odnos pa se mogu očitovati ljubomora, zavist, ljubav, ovisnost, nadopunjavanje i sl.

Važno je znati o kakvoj se bolesti radi, zbog predviđanja onog što predstoji i adekvatnog planiranja. Nameću se pitanja vezana za njegu roditelja, posjete liječniku, nabavku pomagala i sl. Često će vam se činiti da ste sami i da ne znate kako ćete sve sami, kao i kako se suočiti s činjenicom da se možda primiče kraj života vašeg roditelja. Potrebno je okružiti se bliskim osobama, na koje se možete osloniti i potražiti pomoć.

Bolesnik treba potporu svoje okoline za suočavanje i nošenje s poteškoćama vezanim za bolest i liječenje. Za stvaranje i djelovanje socijalne i emocionalne podrške nužno je ostvariti komunikaciju.

Vaš suprug, supruga, partner su također kao i vi uplašeni od raka. Oboje možete osjećati tjeskobu, bespomoćnost ili strah. Ljudi reagiraju na rak različito. Neki ne mogu prihvatiti rak kao ozbiljnu bolest. Drugi se trude biti savršeni njegovatelji, te u tome ponekad pretjeruju. Neki ljudi odbijaju razgovarati o bolesti. Za većinu ljudi sama pomisao na budućnost je zastrašujuća. Pomoći će vam ako razgovarate sa svojim članovima obitelji ili bliskim prijateljima o strahovima i brigama. Možda je dobro da razgovarate sa stručnim savjetnikom koji može pomoći svima vama da počnete otvoreno razgovarati o osjećajima.

Kada donosite odluku o načinu liječenju, važno je da uključite i svog partnera. Možete zajedno otići kod liječnika i zajedno naučite što više o svom tipu raka. Zajedno naučite o najčešćim simptomima bolesti, načinima liječenja i nuspojavama liječenja. Takve informacije vam mogu pomoći na način da možete zajedno isplanirati svoje aktivnosti i buduće djelovanje. Vaš partner također možda želi naučiti kako da vas najbolje njeguje, te kako da vam najbolje pomogne da se lakše suočite sa svojim osjećajima.

Ukoliko se ipak bliži kraj, iako je neizmjerno teško, oboje morate razgovarati o budućnosti i pokušati pripremiti potrebne stvari. Možda je dobro da se savjetujete sa odvjetnikom. Svi imaju potrebu da se osjećaju potrebnima i voljenima. Vi ste možda bili onaj najjači u obitelji, međutim sada je možda došlo vrijeme da dopustite da vam vaš partner pomogne.

Osjećaj seksualne bliskosti je partnerima također važna. Moguće da tijekom terapije nećete biti zainteresirani za seks, zbog mučnina, pospanosti ili bolova. U tim danima pokušajte pronaći neke druge načine kojima možete pokazati svom partneru ili partnerici da vam je stalo. Vaš partner također mora održati ravnotežu u svom životu i osjećajima. On odnosno ona ne smiju zanemariti svoj posao i druge dnevne aktivnosti. Također moraju se suočiti sa svojim osjećajima i strahovima koje imaju prema bolesti. I najvažnije, svatko se treba odmoriti. Ako vi ne možete ili ne želite biti sami, dok je vaš partner odsutan, pozovite nekoga da bude sa vama.

Većina supružnika, partnera smatra da će im otvoreni i iskreni razgovor o bolesti, problemima koji dolaze, zajedničkim osjećajima i strahovima, pomoći da se lakše bore i suoče sa promjenama koje rak kao bolest donosi.