Tuga slijedi nakon gubitka. Često donosi psihičku i emocionalnu bol. Šok, ljutnja, krivica, žalost, bezvoljnost i usamljenost neke su od najprisutnijih emocija.
Nažalost, ne postoji čarobni štapić za eliminaciju tuge. Tuga je nešto  sa čime se trebate nositi. Ponekad ćete se osjećati kao da ste napravili dva koraka naprijed, pa tri koraka unazad.

Kada čujete da je netko bliski iz vaše sredine preminuo, obično zanijemite. To je prirodan način da shvatite i prihvatite činjenicu. Ako je smrt iznenadna i neočekivana, možete doživjeti nevjericu. Trebati će Vam vremena da prihvatite stvarnost i puno snage da se nosite s iznenadnom i neočekivanom boli. Uhvatiti ćete se kako očekujete da će se vrata otvoriti i kroz njih ući vaša voljena osoba, kako osluškujete s nadom da ćete čuti poznate zvukove i  dragi vam glas… Prihvatite ta stanja kao dio procesa žalovanja.

Smrt bližnjega može utjecati na psihičko stanje pojedinaca. Neki ne mogu mirno sjediti i postaju hiperaktivni. Suočavamo se s glavoboljama, plitkim i isprekidanim disanjem, bolovima u zglobovima, vrtoglavicama, pomanjkanjem koncentracije ili depresijom. Ponekad ne možemo spavati ili imamo poremećaje u snu.

Ne budite zbog toga uznemireni, bilo bi doista atipično da ne osjetite niti jedan od tih simptoma. Neophodno je shvatiti da emocionalni šok izaziva simptome na psihičkoj bazi. Porazgovarajte s liječnikom ukoliko neki od navedenih simptoma potraju duže vrijeme.

Ne ustručavajte se zaplakati i pokazati emocije. Suze otpuštaju emocionalni stres i ne trebate ih se sramiti. Većina ljudi suočenih s bolnim gubitkom osjećaju ljutnju – ljutnju što su ostavljeni, što liječnici nisu spriječili smrt ili što je život prekinut i s njime sve zajedničke mogućnosti i planovi.

Također, možete osjećati krivicu. “Da sam barem…” uobičajena je misao i prirodna nakon nečije smrti. Razgovor o tim osjećajima s bliskim prijateljima ili članovima obitelji, može donijeti olakšanje.

Mnogi ljudi povlače se iz društvenog života, osjećaju nelagodu pri suočavanju sa vanjskim svijetom. Možda se tako i osjećate ali ne zaboravite da je tugovanje dovoljno teško i bez povlačenja u sebe.

Dobro razmislite prije nego donesete bilo koju važnu životnu odluku kao što je, primjerice, preseljenje ili prodaja imovine. Odluke donesite nakon razgovora s prijateljima i bliskim osobama.

Razgovor o osjećajima također može pomoći. Profesionalni savjetnici, psiholozi ili svećenici dobar su odabir za razuman i konstruktivan razgovor.

Zapamtite: Prekomjerna konzumacija sredstava za smirenje i alkohola nije preporučljiva.

Možete voditi svoj dnevnik u kojem ćete zapisivati najdublje misli i osjećaje. Dnevnik ne trebate nikome pokazati i on može biti vaše osobno utočište i riznica intimnih misli.