Imunost i imunološki sustav

Imunost je sposobnost organizma da se odupre djelovanju stranih tvari (antigena). Temeljna uloga imunosnog sustava jest razlikovanje “tuđeg” od “vlastitog” te uklanjanje “tuđih” antigena i očuvanje cjelovitosti jedinke.

Postoje dvije osnovne  vrste obrambenih mehanizama:

• nespecifični (urođeni): djeluje i bez prethodnog dodira organizma s određenim antigenom i usmjerena je protiv praktično svih antigena koji ulaze u organizam. Postoje brojni mehanizmi urođene otpornosti, a najvažniji su anatomske i fiziološke zapreke koje stoje na putu prodora uljeza u organizam, stanice nespecifične imunološke obrane (fagociti i prirođenoubilačke stanice = NK-stanice), humoralne sastavnice (sustav komplementa i proteini akutne faze) te upalna reakcija.
• specifični (stečeni) imunitet: mogućnost specifičnog prepoznavanja i reakcije na određeni antigen, a posljedica je imunološke reakcije u kojoj središnju ulogu imaju limfociti. Stečenu imunost odlikuju specifičnost (za antigen), raznolikost (tj. velik broj različitih receptora za antigen), mogućnost razlikovanja vlastitoga od tuđeg i imunološka memorija. Specifična imunost sastoji se od dva kraka imunoreakcije:
  • staničnog (celularnog) kraka: Glavni nosioci staničnog kraka jesu aktivirani makrofagi i limfociti T.
  • humoralnog kraka: Nosioci humoralnog kraka su aktivirani B-limfociti koji nizom pretvorba sazrijevaju do plazma-stanica koje izlučuju topive efektorske molekule – protutijela.

Ljudski imunološki sustav je složena mreža stanica i organa koji rade zajedno u obrani tijela od napada “stranih” napadača. Imunološki sustav čine slezena, limfni čvorovi, ostala „limfatična tkiva“ u organizmu, stanice koštane srž i bijele krvne stanice. Ova mreža je jedan od glavnih obrambenih mehanizama tijela u borbi protiv infekcije i bolesti općenito.

Stanice imunosnog sustava možemo podijeliti na stanice urođene imunosti, među kojima se ističu prirođenoubilačke stanice (engl. natural killer cells, NK), fagociti i tzv. posredničke (medijatorske) stanice, te stanice koje posreduju specifičnu imunost – limfociti T i B, i njima pridružene antigen-predočne stanice – APS. Glavne APS jesu dendritične stanice.

U reakciju na tumorske stanice uključeni su nespecifični oblici imunosti kao i oba oblika specifične imunosti: stanični i humoralni. Sama imunološka reakcija protiv tumora je vrlo slaba i nije u stanju uništiti dovoljan broj zloćudnih stanica. Stoga je cilj imunoterapije potaknuti stanice imunološkog sustava da uoče zloćudne stanice kako bi se pokrenuo obrambeni proces.