Po pojavnosti i smrtnosti rak je u Hrvatskoj odmah iza bolesti srca i krvnih žila s 22.503 novo dijagnosticiranih bolesnika s invazivnim rakom i čak 14.012 umrlih, prema podacima iz Registra za rak Republike Hrvatske, po čemu je Hrvatska svrstana na samo začelje Europske unije. Radioterapija, kao jedan od glavnih postupaka liječenja malignih bolesti, nedovoljno je dostupna onkološkim pacijentima.

Oko  60% pacijenata s dijagnosticiranim tumorom u hrvatskim bolnicama čeka duže od dva mjeseca na početak radioterapije, pokazala je anketa o iskustvu pacijenata diljem Hrvatske u liječenju radioterapijom koju je Koalicija udruga u zdravstvu (KUZ) provela na više od 500 pacijenata s dijagnosticiranom malignom  bolešću.

Tako dugo vrijeme čekanja na početak propisane terapije značajno negativno utječe na ishod liječenja u Hrvatskoj, i pridonosi poraznim brojkama iz statističkih izvješća.

Znatno viši postotak umrlih od europskog prosjeka je alarmantan i ukazuje na nužnost  promjene  pristupu  liječenju malignih bolesti u Hrvatskoj.

Prema procjeni prof. dr.sc. Eduarda Vrdoljaka, pročelnika Klinike za onkologiju na KBC Split i voditelju Nacionalnog povjerenstva za izradu i implementaciju Nacionalnog plana protiv raka, radioterapiju dobiva samo polovica pacijenata koji trebaju tu metodu liječenja, te da liječnici u popisivanju radioterapije provode autocenzuru, svjesni njene nedovoljne dostupnosti.

Nadalje, prema anketi koju je proveo KUZ, samo 11% pacijenata je počelo s radioterapijom u periodu manjem od mjesec dana od dijagnoze, što je nužan period početka terapije. Stoga ne čudi da čak 49% ispitanika smatra da njihovo liječenje nije započelo pravovremeno.

Problem dostupnosti radioterapije predstavlja velik problem u Hrvatskoj, a to je posljedica nedovoljnog broja linearnih akceleratora u sustavu i zastarjelosti postojećih linearnih akceleratora. Naime, u Hrvatskoj imamo prosječno 3,5 linearna akceleratora na milijun stanovnika, dok je europski prosjek 5,3 uređaja na milijun stanovnika. Zbog toga se, prema nekim procjenama, samo polovica pacijenata koji bi trebali biti liječeni radioterapijom upućuje na radioterapiju.

Prema podacima iz Ministarstva zdravstva, u javnozdravstvenom sustavu postoji ukupno 21 uređaj za radioterapiju, od toga 16 linearnih akceleratora prosječne starosti 10 godina (KBC Sestre milosrdnice 4, KBC Osijek 1, KBC Rijeka 4, KBC Split 2, KBC Zagreb 5) te pet uređaja za brahiterapiju prosječne starosti šest godina (KBC Sestre milosrdnice 2, KBC Osijek 1, KBC Split 1 i KBC Zagreb 1).

Prema podacima HZZO-a na navedenim postojećim aparatima ukupno se godišnje izvede 2966 radioterapijskih postupaka, što ne odgovara broju liječenih pacijenata, jer neki od njih primaju više radioterapijskih postupaka.

Moderni linearni akceleratori omogućuju preciznije tehnike koji povećavaju izlječenje

Zbog zastarjelosti uređaja, u Hrvatskoj se većina tretmana obavlja se trodimenzijskom konformalnom radioterapijom, dok se u svijetu standardno upotrebljavaju suvremenije tehnike poput slikovno vođene radioterapije (IGRT), intenzitetno modulirane radioterapije (IMRT), lučne radioterapije (VMAT) i stereotaksijske radioterapije (SBRT).

Moderni linearni akceleratori omogućuju primjenu novih modernih terapijskih tehnika koje znatno pospješuju učinak radioterapije, smanjuju broj frakcija i ozračenost okolnih organa te smanjuju trošak liječenja, kao i pojavu nuspojava radioterapijskog liječenja.

61% pacijenata liječenih radioterapijom smatra da nuspojave njihova liječenja nisu adekvatno, niti pravovremeno zbrinute, a 90% pacijenata navodi kako u liječenju nisu primili psihološku podršku. Oba podatka ukazuju na činjenicu da se u liječenju malignih boleesti u Hrvatskoj težište stavlja na kliničke ishode liječenja, dok se o kvaliteti života pacijenata ne vodi dovoljno računa.

Anketa provedena među onkološkim  pacijentima pokazala je da u hrvatskim bolnicama njih gotovo 74% uopće nije bilo ni informirano o modernim tehnikama radioterapije koje bi bile prikladnije za njihov tip dijagnoze, ili bi mogle pridonijeti uspješnosti njihova liječenja, a čak 93% pacijenata nije imalo informaciju o mogućnostima radioterapijskog liječenja u privatnim ustanovama.

Potreba za ulaganjem u radioterapiju naglašena je u Nacionalnom planu protiv raka koji se trenutno nalazi u fazi javne rasprave, gdje joj je posvećeno čitavo poglavlje, kao jednoj od najdeficitarnijih područja onkološke skrbi za pacijente. Također, to je i jedno od poglavlja koje ima vrlo jasnu i preciznu farmakoekonomsku i zdravstveno-ekonomsku podlogu,  Plan definira da u narednih 10 godina Hrvatska mora nabaviti čak 30 novih linearnih akceleratora:

zamijeniti 15 postojećih kojima je prosjek starosti oko 10godina i nabaviti novih 15 uređaja čime bi se po broju uređaja izjednačili s EU prosjekom. Vrijednost takve nabave procjenjuje se na 125 milijuna eura.

Nabava tih uređaja može se dijelom ili u potpunosti financirati i strukturnim fondovima Europske unije. No, za to je potrebno što brže usvajanje kvalitetnog teksta Nacionalnog plana za borbu protiv raka jer je to ključni dokument za definiranje nacionalnih potreba za ulaganjem u nužnu opremu.